Pripremio
ga je isti restorater kao i prosle godine. Stolovi su bili lepo postavljeni,
a hladan bife neobicno raznovrsan i veoma lepo dekorisan, pravo uzivanje,
kako za oci, tako i za nepca. Gosti su se sluzili vise puta i ocevidno bili
zadovoljni i kolicinom i ukusom. Smenjivale su se turneje pica, jedni su
cascavali druge, sve u srdacnom caskanju. I za stolom smo imali 3 sunarodnika:
Beogradjanina Vladimira, koji takodje poseduje jednog Sarplaninca Dinga
iz okoline Beograda, Milisava, vlasnika naseg psa Yak (Jak) i novo poznanstvo,
jedna Gospodja iz Luksemburga, koja je dosla da nam pokaze svog Sarplaninca,
Tarasa, koji dolazi iz odgajivacnice Steve Vukasovica. Vladimirova supruga,
a moja prijateljica, Christel je na moje veliko olaksanje zabavljala sve
Nemce koji imaju moje pse (tri familije). Mnogobrojni su bili Sarplaninaci,
mladi i stariji, koji su se nasli pod stolovima i koji su se primerno ponasali.
|