LES MONTAGNES SERBES

OD SRPSKIH PLANINA

Boravak u Banji Koviljaci aprila 2012

Pocetkom aprila bila sam opet u Banji Koviljaci i ponovo mi je par dana drustvo pravio moj brat od tetke. Prva ekskurzija koju smo napravili bila je do Manastira Sv. Nikolaja, na tridesetak km. od Banje. Putovali smo duz Drine prema Ljuboviji.
Smešten u podnožju Sokolskih planina, ispod najvišeg vrha Rožnja, manastir je zadužbina episkopa šabackog gospodina Lavrentija. Posvecen je Svetom vladici Nikolaju Velimirovicu. Crkva, u cijem oltaru se cuva deo moštiju Svetog Vladike Nikolaja, sagradena je 1994 u moravskom stilu.
U krugu manastirskog kompleksa nalazi se muzej, konak i veci smeštajni objekat "Dom Nikolaja Velimirovica" koji raspolaže smeštajnim kapacitetom koji može da primi 200 gostiju. Jos jedan veliki objekat za smestaj dovodio se kraju gradnje.
Od 2001. godine u manastiru se održava akcija koja okuplja srpsku omladinu iz dijaspore koja ima za cilj ocuvanje nacionalnog i verskog identiteta, kao i ocuvanje srpskog jezika.
Kada smo ga ugledali iz daleka izgledao je nestvarno i malo kicasto sa mnogobrojnim i ogromnim konacima, a pozicija je bila izvanredna. Procitala sam da je ovo najveci srpski manastirski kompleks posle Hilandara. Primljeni smo i ugosceni za ruckom neobicno srdacno, a zatim posetili crkvu i muzej.
Sledeceg dana, a bila je subota, odmah posle terapije, uputili smo se u Cepin, nadomak Osijeku da vidimo moju Marijanu i, naravno, Fedju, a moj brat nesto sto ga je interesovalo u Osijeku.





Lep vedar dan, nasmejana i raspolozena Marijana u drustvu Damira.
Poseta ergeli lipicanera i rucak u Djakovici.




Sledila je poseta Marijaninim roditeljima i fotografisanje njenih pasa. Susret sa Fedjom bio je « srdacan », digao je njusku da me omirise izbliza. Izgledao je lepse nego ikada, sa 5,5 godina je Sarplaninac u punoj snazi, a bio je i super odlakan.
Videli smo i njegovog drugara u igri, Pharosa, Pharosovu majku, lepu Marnie i staru Noa, a kod Damira jos Senatora i Fedjinu cerku Adru Lepoglavsku. Ovo dvoje bilo je jako tesko fotografisati, jer su non stop bili u pokretu, verovatno su posle duze vremena osetili miris ulice.
U Koviljacu smo stigli kasno uvece, umorni, ali puni lepih utisaka.