LES MONTAGNES SERBES

OD SRPSKIH PLANINA

Putovanje u Srbiju oktobra 2011






Ovaj put cilj moga putovanja bio je da boravim u jednoj banji da bih lecila zglobove obolele od artroze. Srbija i uopste cela teritorija bivse Jugoslavije gusto je posejana banjama cije lekovite vode poseduju razne osobine. Tako sam zbog njenih indikacija izabrala Banju Koviljacu koja se nalazi u blizini jedne od najlepsih evropskih reka, Drine i veoma blizu granice Bosne.
Evo nekoliko fotografija ove banje koja je jedna od najstarijih u Srbiji, nazvana takodje i Kraljevska Banja, jer su njene banjske instalacije gradjene pocev od 1904 po nalogu kralja Petra I Karadjordjevica, kralja « vojnika » iz I svetskog rata. Sve prvobitne instalacije bile su nedavno obnovljene.
Mali grad nalazi se ispod veoma posumljene planine Gucevo gde su se odigrale velike bitke u I svetskom ratu.
Prilikom mog boravka trudila sam se da vidim i Sarplanince u ovom kraju, ali posto nisam bila motorizovana, obisla sam samo jednu odgajivacnicu. Znala sam da u susednom gradu Loznici (110 000) stanovnika zivi familija Vasic koja poseduje Sarplanince. Evo nekoliko fotografija ovog lepog grada u koji sam otisla da upoznam familiju Vasic i njihove pse.

Nazalost, oni su nedavno i jednog za drugim izgubili 3 muzjaka i ostala im je samo zenka Bucka (otac : Cezar Vujanski, majka :Filipina od Gvim-a).
Brat G. Vasica koji je u susedstvu doveo nam je svoju zenku Taru (Al Kapone x ?), tako sam i nju fotografisala.
Saznala sam da je G. Vasic dugogodisnji Pretsednik lokalnog kinoloskog drustva i da se bavi organizacijom CAC izlosbe svakog proleca, uz pomoc njegove supruge i cerki-Mirjane, koja je kinoloski sudija i Marije koja je veliki obozavalac Sarplaninaca.
2007 godine bila je ovde organizovana jedna specijalka nase rase.
Moj brat od tetke iz Milana pridruzio mi se na 4 dana i posto je iznajmio kola, mogli smo da malo obidjemo okolinu, onoliko koliko nam je vremena ostavljalo banjsko lecenje.
Prvi izlet koji smo napravili bio je u obliznji Trsic. Trsic je rodno mesto jednoga velikog coveka u Srbiji, Vuka Stefanovica Karadzica (1787-1864). Bio je pisac, prevodilac, sakupljac svega sto se u nasem narodu usmeno prenosilo (poezija, narocito epska, poslovice, price) i srpski lingvista. Ono sto je najvaznije, bio je reformator srpskog jezika prateci princip « jedan zvuk – jedno slovo ».
Uzivajte u slikama ovog prelepog etno sela i njegove okoline, u kome je sacuvana rodna kuca Vuka i u kome smo pronasli jedan restoran u koga smo svratili vise puta, jer je kuhinja bila izuzetna.
Drugi izlet bio je uspon na planinu Gucevo odakle smo imali izvanredan pregled Koviljace u podnozju, doline Drine i planina sa druge strane Drine. Na vrhu Guceva nalazi se spomenik vojnim zrtvama iz I svetskog rata.
Sledece putovanje vodilo nas je u Manastir Tronosu u kome je Vuk ucio prva slova. Ovaj manastir sagradjen je 1317 god. po nalogu kralja Dragutina i njegove zene, kraljice Katarine.
Manastir je bio unisten dva puta od strane Turaka, 1389, posle propasti srpskog carstva i 1814. Rekonstruisan je dva puta, a njegove freske delo su poznatih majstora iz Makedonije. Posle namernog spaljivanja od strane Nemaca, freske su bile pokrivene cadjom, predjasni sjaj vracen im je prilikom
stogodisnjice smrti Vuka St. Karadzica. Ispred oltara i prilikom svake sluzbe gore dve ogromne svece od prirodnog voska, poklon okolnih sela. Svaka tezi 50kg i visoka je 1m50.
Nekoliko metara pre nego sto se dodje do manastira moze se pogledati cesma na kojoj je freska koja pretstavlja 9 Jugovica, ucesnike Kosovske bitke 1389 god koji su po predanju boravili u ovom manastiru godinu dana pre te bitke toliko opevane u srpskoj epskoj poeziji.
Nase poslednje putovanje bilo je i najduze, oko 300km. u jednom pravcu. Moj brat hteo je apsolutnoda vidi famozni most na Drini, u Visegradu, posto je citao roman Ive Andrica. Most je podignut 1571 godine. Konstrukciju mosta narucio je Mehmet Pasa Sokolovic, poznati oficir otomanskog carstva, inace rodjen kao Srbin iz Ruda. Mali Bajica, kako se zvao, uzet je kao dete, kao « danak u krvi » i odveden u Carigrad.
Na Drini cuprija je roman Ive Andrica (1892-1975) za koji je dobio Nobelovu nagradu 1961 godine.
Most je jedan od najznacajnijih nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. U julu 2007 upisan je na listu svetske nacionalne bastine UNESCA.
U povratku, u sumrak, nacinili smo jos jedan « stop » u Mecavniku ili Drvengradu, etno gradicu sagradjenom sve u drvetu, po nalogu Emira Kusturice, naseg eminentnog sineaste