LES MONTAGNES SERBES

OD SRPSKIH PLANINA

PUTOVANJE U BRETAGNJU 2010,II DEO

Posle jedne noci relativnog odmora, posto je bila jaka vrucina, otisle smo ponovo na Silvijin « ranch ».
Najpre smo se pozabavile parenjem Gare i Belog. Ostatak prepodneva posvetile smo upoznavanju i fotografisanju Sarplaninaca Silvije I Franka. Osim Zero-Belog, bilo ,ih je jos 9.
Oni su prvo pustili Banja Luku koja je dotrcala do proetora za majlu i decu da tu nadje svoje bebe, bez ikakve agresivnosti prema strancima koje smo mi bile.
Banja Luka je cerka Lord Beloga SKN i Les Montagnes serbes Bréhat. To je snazna i velika kuja sa fenotipom njene majke i karakterom njenog oca, jer Br&hat ne bi nikada prihvatila bez reakcije,strance na njenoj teritoriji. Imala je 7 stenaca od oca Efoly’s Uthan. Mali muzjak smatran za prvi izbor imao je masku koja lici na one iz mog odgoja.
Sledeci koji je dosao u veliki ogradjeni prostor u drustvu Australijskih ovcara bio je muzjak Doudou. On je sin Bojana des Gardiens de Broceliande i Toudre de Hauts des Malforets. Poseduje izuzetno veliki gabarit, a u pogledu anatomije i kretanja je veoma pravilan. Ima izuzetnu uglovanost zadnjih ekstremiteta kakva se retko vidja kod pasa velikog rasta. Glava je takodje bez zamerki, ali nije onog tipa koji ja volim. Ja volim da je nosnik malo kraci i vislji. Glava je nalik na njegovu majku Tundru, ali sa lepsim izrazom. Zakljucila sam, da iako ne sasvim po mom ukusu, morao bi se mnogo dopadati drugim amaterima nase rase i da ce biti veoma cenjen kao parenjak.
Posle prijateljstva sklopljenog sa Doudou, usle smo u prostor u kome je AwaÏ des Gardiens de Brocéliande skocila na moja ramena da me pokrije poljupcima. Ona je cerka Murka i Les Montagnes serbes Bréhat.Veoma krupna kuja, malo manje lici na majku, a vise na Murka. Krem od kuje !
U njenom drustvu bio je Balou des Gardiens de Brocéliande. Balou je iz kombinacije Efoly’s Urko i Toundra. Opet veliki gabarit, dobre gradje, sa lepim kretanjem, s glavom koju je vise markirala majka nego otac. I opet : nikakav problem da se krecemo na njegovoj teritoriji.
Sledeci « par » bio je sastavljen od Dryada des Gardiens de Brocéliande i Bojana iz iste odgajivacnice. Dryade je poslednja cerka Bréhat koja je ostala kod Silvije. On aima normalnu velicinu, dakle, manja je od Awaï i Banja Luke a inace ona je kopija svoje majke. Njen otac je Zero Beli. Ona mi se mnogo dopada, ima veoma lepu glavu sa naocarima , elegantna je i dobrica kao i ostali psi u ovoj odgajivacnici, ako se izuzme Tundra.
Bojan, brat Banja Luke ja takodje veoma uspeo parenjak. Dosta visok, pravilne anatomije, lepe glave. On je u pogledu izgleda kombinacija Lorda Beloga i Bréhat.
Onaj koji nas je iznenadio izvesnom slicnoscu sa nasim Qaravukom bio je Efoly’s Uthan. Pas od 71-72 cm, sa obilnom dlakom i pored mitarenja. Glava sa « ljyubaznim » i « smesecim » izrazom. On je sin Oural des Hauts de Malforet i Efoly’s Nawaï a malo dalje se nalazi brat Qaravuka, Qarahum !
Zatim smo imale priliku da upoznamo Baccara des Gardiens de Brocéliande, koja je nedavno bila majka. Ona je sestra Balou. Kao i sva deca Tundre, ona ima perfektno telo, lepu uglovanost. Glava je zenstvena, samo usi su nosene malo na nazad.
Na kraju dosla je da se pokaze Tundra. Ona je sada « penzionisana. Pokusala je da ans zaplasi, ali najzad, veoma zadovoljna da dobije toliko paznje i neznosti od svojih vlasnika, zaboravila je malo na nas i da se ljuti. Ona je visoka i veoma snazna. Odlican je cuvar.
Silvija i Frank mogu da budu ponosni sto poseduju 1³0 Sarplaninaca koji su svi u tipu, svi dobro gradjeni, lepog kretanja i veoma dopadljivog karaktera, a ipak sa crtama dobrih cuvara. To mora da bude veoma prijatno za buduce vlasnike da vide pse koji izgledaju tako blagi, sa kontaktom bez problema. Oni vole krupne Sarplanince i tu su uspeli, ali njihovi psi su svi pokretni bez imalo limfaticnosti.
Posle posete « rancu » Silvija i Frank su nas pocastili tuckom u jednom restoranu na putu za gradic Plöermel.
Popodne smo Huguette, ja i Gara obisli jezero Lac au Duc i Park Hortenzija. Bilo je vrlo lepo i mesta koja smo obisli veoma mirna za odmor.
Uvece smo posetile Plöermel i vecerale u jednom veoma simpaticnom restoranu. Sutradan posto smo se oprostile od SilvijeI Franka. Sledio ja put nazad koji je prosao bez problema. Ovo putovanje bilo je veoma kratko, ali totalno osvezenje. Imala sam utisak da sam bila na pravom odmoru. Hvala jos jednom nasim domacinima za prijem koji je bio vise nego prijateljski i topao!