LES MONTAGNES SERBES

OD SRPSKIH PLANINA

Svetska izlozba u Budimpesti 1996

Nasa rasa sudjena je 9-og juna, po veoma, veoma toplom vremenu. Sudija je bio Tibor Sehter, nedavno preminuo, koji je dosao iz Srbije (Vojvodine) a koji je pripadao madjarskoj manjini u mojoj zemlji.
Ja licno zadrzala sam lose misljenje o njegovom sudjenju posle izlozbe u Debeljaci, 2000 godine. Imam utisak da je dosta gledao ko je na drugom kraju povodca.
Ja nisam bila u Budimpesti, ali posedujem izvestan broj fotografija do kojih sam dosla zahvaljujuci ljubaznosti G-dje Corinne Gilmé, pa cu Vam ih nize prokomentarisati.
Bilo je upisano 73 Sarplaninaca, uglavnom iz Madjarske, Hrvatske, Srbije i Makedonije.
Titulu svetskog prvaka i prvaka rase dobio je pas Don-Efo od Gim-a, odgajivac i vlasnik G. Goran Rokic, pas koga sam vec videla na svetkoj izlozbi u Bernu, pa u Briselu, a i sudila na specijalki nemackog kluba 1994 godine.


Upisan u klasu sampiona, bio je na vrhuncu svoje izlozbene karijere. Medjutim ja sam mu nalazila dosta mana, a medju glavnima su: nedovoljna uglovanost zadnjih nogu i za one, koji su imali priliku da ga opipaju, nedovoljno razvijene grudi. Glava je svakakao jako lepa, ali nedovoljno molosoidna da bi se mogle prihvatiti onoliko otvorene zvale. Dopadali su se, svakako, njegova visina, lepa odlakanost i lepo, smireno ponasanje u ringu. Ja mislim da sudija nije imao boljeg psa na ovoj izlozbi.




Prvi u razredu zrelih muzjaka bio je Hatjan Rome Criss, veliki pas, veoma snaznog kostura, odlicnih uglova, uprkos veike visine. Glava mi se cini malo mala prema telu i nosnik isuvise mesnat.






Drugoklasiran u tom razredu bio je pas iz iste odgajivacnice kao Don-Efo, Col-Dzapa od Gim-a. Bilo je dosta slicnosti medju ta dva psa, Don-Efo imao je lepsu glavu, Col-Dzapa bolje uglove zadnjih ekstremiteta.

Pobednik u razredu mladih muzjaka bio je Sczabolcs Ore Criss, pas iz Madjarske. Ja ne nalazim da je lep, odmah padaju u oci slabo dosaplje i meka stopala, oci svetle boje i plasljivi karakter, videti poziciju repa i nosenje glave !




Drugi u istom razredu bio je Disidor od Ljubomira, pas koga sam videla na izlozbi u Novom Sadu. Radi se o velikom psu snaznog kostura, korektne glave, ali su mi prednje noge kao harpa, zbog bacvastog grudnog kosa, kao kod izvornih pasa, sto nije toliko estetski za jednog izlozbenog psa. I njemu nedostaje samopouzdanje i lose se kretao.




Treci u ovom razredu bio je Sczabolcs Ore Conan, brat iz legla prvoplasiranog, veliki nosnik za malu lobanju, videti kasnije, losi stavovi zadnjih nogu.




Cetvrti, kome ne znam ime, lici opet na pse Sczabolcs Ore, ima katastrofalne uglove zadnjih nogu, odnosno, uopste ih nema ili ima ugao od skoro 175° pozadi skocnog zgloba i osim toga izgleda plasljiv ! Ovaj pas zasluzuje maksimalno « 3 », ne znam koliko je dobio.


U razredu zrelih zenki pobedila je Sczablocs Ore Aida, veoma dopadljiva zenka, velikog formata, snaznog kostura, odlicnih ledja, dobro uglovana napred i pozadi, sa nesto meksim dosapljem i rasirenim prstima.
Rezervu CACIB dobila je vrlo lepa Indra des Faillettes de la Vaissaire, upisana u razred sampiona, odgajivac i vlasnik moj prijatelj Daniel Pescher koji je imao hrabrosti da se uputi tako daleko.
I sada zavrsni komentar :
- sudija je izabrao visoke, krupne pse, ili je vecina upisanih pasa bila takva
- kod vise pasa zapazaju se losi uglovi zadnjih nogu
- kod vise muzjaka primecije se plasljivost
- u to vreme prioritet se davao velikim formatima, ponekad malo dugackim i
   manje se pazilo na kretanje.