LES MONTAGNES SERBES

OD SRPSKIH PLANINA

Svetska izlozba u Brislu i putovanje Br. 17

Dva kinoloska dogadjaja izdvajaju se u mom secanju sto se tice 1995 godine: pre svega Svetska izlozba u Brislu, koja se za nasu rasu odigrala 5-og juna i moje putovanje za Beograd, petnaestak dana posle ove izlozbe.
Bio je upisan 51 Sarplaninac, od toga je 11 bilo iz moje odgajivacnice. Sudija koji je bio predvidjen bio je G. Guido Vandoni (I), ali posle cekanja bez kraja nasu rasu dosao je da sudi G. Kuffer iz Luksemburga. Bili smo vrlo zadovoljni rezultatima pasa iz moje odgajivacnice: u razredu zrelih muzjaka u kome je bilo upisano 4 muzjaka, Qarahoum se je plasirao prvi odlican, CAC, Qaravuk cetvrti odlican, Qaradag, odlican, neklasiran i samo je Qarasultan dobio ocenu “vrlo dobar”; u klasi beba, moja Seka je bila najbolja sa ocenom “vrlo perspektivna”, a njene 4 sestre dobile su ocenu “perspektivne”, u razredu muzjaka sampiona, Orklan je bio cetvrti odlican, a u razredu zenki sampiona, Odra se plasirala druga sa RCAC. Vrhunac je bio pobeda i proklamacija za svetskog sampiona Mede, oca oba nasa zadnja legla, “Q” i “S”, prisutna na ovoj izlozbi, starog vec 7 godina!
Svi vlasnici pasa iz moje odgajivacnice obukli su srpsku narodnu nosnju, svi osim Sultanovog gazde. Upisala sam grupu, napred su isle bebe a odmah iza njih 4 brata. Iako grupa nije bila rangirana, mislim da je bila zapazena od strane publike.
Evo i kompletnih rezultata ove znacajne manifestacije, kao i nekoliko fotografija vecinom pasa od „Srpskih planina“.
GroupeMeda
MedaMeda & HawaïHawaï
QaradagQaradagQarahoum
QarahoumQarahoumQarahoum
QarasultanQarasultanQaravouk
QaravoukQaravouk & QarahoumSeka
SekaSlavkaSvetla
Hladan tus“ stigao je mesec dana kasnije. U kinoloskom casopisu “Zivot pasa”, jedinom koji je postojao nekoliko godina za zadnjih 25, u rubrici “Citaoci pisu”, pod naslovom “Odiseja Brisel 95”, evo sta sam procitala : “Sarplaninac koji je pobedio bio je losiji od 80% Sarplaninaca u Srbiji a bilo koje leglo starosti 6 meseci, bez izbora stenadi, je bolje od pobednicke grupe”, a malo dalje : “kvalitet jedine nase rase koja je bila prisutna na izlozbi bio je po mom misljenju nizak”. Ovaj clanak potpisan je Jelena i Miroslav Drobnjakovic, oni su dosli sa jednim Bobtail koga nisu znali da toaletiraju i koji je dobio ocenu odlican, neklasiran. Svi moji odrasli psi bili su visoki i tezine od oko 60kg, a grupa je ucestvovala, a nije nikako bila “pobednicka” pre kompeticije. Posto je njegovo razocarenje bilo tako veliko, ja se mislim da li nije slucajno primetio samo 3-4 bebe koje su isle ispred zrelih muzjaka i koje su bile zenkice od tacno 6 meseci starosti. Gorela sam od zelje da mu se javno obratim i odgovorim, ali sam se uzdrzala. Momci koji znaju sve i nista, postojace uvek. Umesto da je primetio da se jedna zemljakinja, daleko od maticne zemlje ove rase trudi da promovise ovu prelepu rasu na svetskoj izlozbi, ne, nasao se da kritikuje. Ukoliko je jedna svetska izlozba ogledalo kvaliteta rase, u sta nimalo nisam ubedjena, medju upisanim psima nalazili su se muzjaci koji su dobili CACIB i RCACIB na svetskoj izlozbi u Bernu 1994, buduci pobednik svetske izlozbe u Budimpesti 1996, pobednica svetske izlozbe u Brnu otd., dakle sami vrhunski pretstavnici rase. Sta bi taj “poznavalac” rekao da je imao prilike da vidi pretstavnike nase rase (izuzev pobednika) u Amsterdamu 2002 godine? KJada bude doslo vreme, ja pratim hronologiju, recicu jednu rec i pokazacu kvalitet tih pasa, bolje receno nedostatak kvaliteta. U Milanu je bilo nesto malo bolje, ali nista narocito.

Putovanje u Beograd

Moja sestra od tetke otisnula se u Sjedinjene Americke Drzave dve godine posto sam se ja nastanila u Belgiji. Srele smo se dva puta od 1963 godine i te godine ona je planirala da dodje u Beograd u junu. Tako sam ja uzela avion da provedem par dana u njenom drustvu.
Prilikom ovog putovanja, bez automobila, samo s kamerom u ruci, nisam donela mnogo uspomena upotrebljivih za sajt. Napravila sam jedno putovanje u drustvu Piksija (sudija i odgajivac, Nenad Stojmenovic) i cika Voje (sudija i odgajivac, Anastasijevic) u Smederevsku Palanku i okolinu. Videla sam par lepih pasa, kao Kolos Alano Molos, sin Jana od Pece i Alfa-Mici, Arapove unuke, jednu zenku, cerku Cezara i Alme, muzjaka Djavola; kod Mise Babica, sudije i odgajivaca : Freda, sina Dika i Amire, Adu, cerku Dingo-Bena i Agice itd. Fred mi se tada nije dopao, sada kada ponovo gledam kasetu, naviknuta na „glavate Sarplannce“ on mi se dopada. Fred je brat lepe Fili, cika Vojina kuje, kao i Fejde i Freni koje sam vam vec pokazala (videti putovanje br. 15b).
Musa KarabegMusa Karabeg

29 juna moja sestra i ja bile smo sa G. Zoranom Risticem u poseti kad Baneta Jelovca, takodje dugogodisnjeg odgajivaca i sudije u Belegisu, na Dunavu, nedaleko od Beograda. Gubitak sina jedinca od komplikovanog apedincitisa bio je jos blizak i on je mnogo govorio o tome. Pored zenki Dina, Indi (Minor x Ambra od Vuka), Linde, izvorne kuje –borca, Sepa, velikog muzjaka od 78cm, tamne boje i jako odlakanog, otkrila sam Musu Karabega, zvanog Agu. Po pricanju Baneta, taj pas ziveo je inkognito u nekoj supi i bio je proglasen za sterilnog. Bane ga je doveo kod sebe i dobio potomstvo. Musa KarabegMusa Karabeg

Dopadao mi se ovaj vec stariji pas, karabas, sa veoma gipkim kretanjem. I on je bio sin cuvenog Karabega o kome sam vec vise puta govorila. On je jedini od koga posedujem par fotografija od svih pasa koje sam tada videla kod Baneta i aktuelno se nalazi u rodovniku moja dva zadnja legla od Tarasa od Piksija (fotografije)..



U vreme mog boravka u Beogradu odrzana je premijera filma „Underground“ Emira Kusturice i sestra i ja bile smo da vidimo taj film koji me je naterao i da se smejem parodiji titoistickog perioda i da grcam od suza za nestankom zemlje koja je bila moja, u kojoj sam se rodila, Jugoslavije. Nestanak Jugoslavije bio je pretstavljen kao jedno ostrvo od koga su se odvajali komadi zemlje i tonuli u vodu.

"Covek nalazi snagu da prezivi, cak i u najgorim uslovima"…Emir Kusturica

Emir Kusturica rodjen u Sarajevu 1954 godine je realizator, scenarista, glumac i kompozitor.
Emir Kusturica studira filmsku umetnost u Pragu u Cehoslovackoj. Posle njih, vraca se u Jugoslaviju i radi za televiziju, pravi nekoliko telefilmova. 1981 realizuje svoj prvi film “Secas li se Dolly Bell?” za koji dobija Zlatnog lava na Festivalu u Veneciji. Zahvaljujuci ovom uspehu, on planira jedan ambiciozniji film, koji ima za temu osecaj straha u Titovoj Jugoslaviji. To je „Otac je na sluzbenom putovanju“, za koji je dobio Zlatnu Palmu na Fetsivalu u Kanu 1985. Marka Kusturica, mesavina nadrirealizma, tragedije i poezije pojavice se 1990 zahvaljujuci filmu „Vreme Cigana“. Trazen u SAD, snimice „Arizona Dream“ za koji dobija Zlatnog lava u Berlinu 1992. „Undergraund“ realizovan 1995, nagradjen u Kanu sa Zlatnom Palmom, doveo je do polemike sa losim namerama. Mnogi nisu umeli da uoce kriticku viziju autora u fantasticnim i apsurdnim scenama ovog remek dela. Razocaran, on se vraca svojoj prvoj ljubavi, Ciganima, sa komedijom „Crni macor, bela macka“ 1998. Slede jos „Super 8 price“ 2001, „Hungry Heart“ 2003, „Zivot je cudo“ koji dobija nagradu Nacionalne prosvete u Kanu 2004.
Povremeni glumac, Kusturica koji se vec bio pojavio uz Daniel Auteuil i Juliette Binoche u „La Veuve de Saint Pièrre“ Patrika Leconte, daje i repliku Nick-u Nolte i Tcheky Karyo u „L’Homme de la Riviera“, remake poznatog Bob le flambeur od Jean-Pièrre Melville, koga je realizovao Neil Jordan i koji je izasao na ekrane 2003.






Acteur occasionnel, Kusturica, qui était déjà apparu aux côtés de Daniel Auteuil et Juliette Binoche dans La Veuve de Saint-Pierre de Patrice Leconte donne par ailleurs la réplique à Nick Nolte et Tchéky Karyo dans L' Homme de la Riviera, remake du fameux Bob le flambeur de Jean-Pierre Melville réalisé par Neil Jordan et qui est sorti sur les écrans en 2003.