LES MONTAGNES SERBES

OD SRPSKIH PLANINA

U Srbiji maja 1994

Maja 1994 godine odazvala sam se pozivu da sudim Sarplanince na CAC izlozbi u Velikoj Plani.
Sve mlade pse sudio je moj prijatelj Bjelica, a meni su pripali odrasli psi. U katalog su bila upisana 62 Sarplaninca. Rangiranje svih Sarplaninaca pripalo je meni.
Stanoje je snimao kamerom i foto aparatom, stoga su fotografije nekih pasa izostale, sto je bas slucaj sa najboljim muzjakom i zenkom u otvorenom razredu.
Ja sam dodelila dve ocene « vrlo dobar », dok su kod Bjelice svi Sarplaninci bili odlicni, ali kritika da sam ja bila isuvise meka nije izostala s njegove strane. Sa ivice ringa moglo se cuti komentara « ona je luda, pas ce je raskomadati », posmatraci i izlagaci bili su iznenadjeni da vide sudiju koji ima hrabrosti da opipa svakog psa, sto u Srbiji nije uobicajeno.
Moj opsti utisak bio je da je vecina pasa bila snazne gradje i visokog rasta, ali da su se bas ti primerci karakterisali jako losim hodovima. Tako je moj izbor pao na manje pse lepog i lakog kretanja, od kojih je onaj koji je dobio CAC bio i izuzetno temperamentan i agresivan pas. On je bio jedini koga nisam smela da opipam. Osetila sam da su neki odgajivaci, oni najpoznatiji, bili iznenadjeni i uvredjeni sto nisam izabrala njihove krupne pse. Culo se sa strane « ona ne voli velike ! », na sta je Stanoje morao da reaguje i pobija takve tvrdnje, objasnjavajuci da se pas u pitanju kretao vise puta kriminalno. Medju takvima bio je i Orasanin Nenad kod koga sam posle toga bila primljena s izvesnom rezervom.
G-dja Vesna Bojovic izvela je ogromnu mladu zenku veoma losih hodova, ja tek sada konstatujem da je to bila docnije poznata Zana Vujanska, majka Merkur Duce Vujanskog, velikog jugoslovenskog sampiona i sestra jos poznatije Zite Vujanske, sampionke i majke mnogih pasa koji su s pravom ili ne zauzimali podijume izlozbi u toku nekoliko godina.
Prisustvo vojne odgajivacnice padalo je u oci, izveli su vise pasa visokog kvaliteta : Cal (RCAC), Bos (3-i odlican), zenke Feba (CAC), Deja (RCAC) i Emilija (3-a odlicna), a takodje i mlada Huli, koja je bila najbolja mlada zenka. Evo niza fotografija sa te izlozbe, uglavnom iz razreda mladih i nekoliko muzjaka iz otvorenog razreda.
CPM
CARON & AFR
CJM
                  SAFIR                                                AGAT                                BRITO-PLANINSKI-DUH
DINGO                                                        MAG
MIKI                                                                   ALEKS
VUD                                                        ZEVS-VUJANSKI (MJ)
CJF
                  BERA                                                        EMA
COM
        AGA                                                   BOS(3èmeEXC)          
           CER                                                         DZAP OD BJELICA
CAL(RCAC) 
Posle ove izlozbe boravili smo u Beogradu i imali priliku da obidjemo vise odgajivaca.
Svratili smo, naravno, kod Gorana Neskovica. Te godine imao je u basti belog psa izvornog porekla, po imenu Snesko. Malo smo ga « peckali », jer nam se Snesko nije dopao, bio je slabije konstitucije sa gotovo zenskom glavom i licio nam je vise na Kuvasa nego na Sarplaninca. To je cudno jer su na Sari beli Sarplaninci, Merdjani, bas najveci od svih varijanti nase rase. Ne znam kako je Snesko ispao tako skromnih proporcija. Posle jedno dve godine, Snesko je nestao iz Goranove baste.



Goran nam je pokazao na jednom obliznjem imanju Agu, sina Karabega. Radilo se o lepom Sarplanincu tamne boje. Hramao je na jednu nogu, izgleda da je imao saobracajnu nesrecu i Goran ga je kasnije prilicno koristio za priplod.



Kod njega smo mogli da se divimo predivnoj mladoj kuji po imenu Boa. Bila je Karabas varijante, snazna i u svemu pravilna, lepe, markantne glave.





U potrazi za jednim stencem za naseg prijatelja u Belgiji obisli smo mnoge odgajivacnice. Tako smo bili i kod Piksija. Posetu nismo zazalili, jer smo tada videli jednog od najlepsih pretstavnika nase omiljene rase. Radilo se o psu, Buci.
Buco je imao prelepu glavu, jednu od onih koje ja pokazujem kao idealne, a i telo je bilo skladno, kompaktno. Sve je na njemu bilo lepo. Imao je nazalost, nedostatak dva velika premolara, ali se moglo samo nagadjati da li je to bilo urodjeno ili steceno. Ipak je ovo drugo malo verovatno, jer se radi o istim zubima sa dve strane vilice. Buco nije ostao kod Piksija, ali ga je Piksi iskoristio za priplod i od njega dobio leglo iz koga je zadrzao Apisa, a Apis je otac Tarasa i Tigra, o kojima cu pisati jednom drugom prilikom. Sa Bucom je bio dosao jos jedan interesantan pas iz Manastira Devica, Culjo.





Culjo je imao znatno duze telo od Buce, pa nije toliko zainteresovao odgajivace.

Obisli smo i Orasanina u Zemunu. Kao sto sam rekla, prijem je bio dosta hladan, jer njegov pas Badza osmi Rone od Vuka nije kod mene dobio titulu, vec samo odlicnu ocenu. Radilo se o dosta dugom psu, losih hodova, sinu Satana (Dikov brat) i Rone, prelepe Orasaninove kuje.





Najveci utisak ucinio je taj dan na nas Atlas, postao je neobicno snazan.


I Golf i Vulkan postali su mnogo snazniji nego sto smo ih pamtili sa ranijih izlozbi, ali se na Vulkanu vec primecivalo da je “zasao u godine”.





Zenka Ambra, Atlasova cerka, zapanjila nas je visinom i korpulencijom.