LES MONTAGNES SERBES

OD SRPSKIH PLANINA

U PARACINU SEPTEMBA 1991

Odgajivaca Gospodina Petra Sobeka upoznali smo prethodno na izlozbama. Krenuli smo dakle da pogledamo njegove pse.

 

Usput smo obisli Resavsku pecinu, bogatu stalaktitima i stalagmitima. Samo oko 3 km osposobljeno je za posete.

Obisli smo i manastir Sveta Petka, gradjen u Moravskom stilu.


Iznad nje nalazi se jedno mocno vrelo za koje se veruje da je cudotvorno za zdravlje. Ono obrazuje jezero koje se uliva u Grzu.

 

   Porodica Sobek primila nas je veoma srdacno. Ostali smo kod njih i na prenocistu.
Sutradan ujutru Petar nas je odveo u njihovu week-endicu gde drzi Sarplanince. Jedan od najlepsih pasa bila je zenka Alma.


Ona je rodjena sestra Ari-Blejka, tamnog psa kome smo se vec divili na dvema izlozbama. Bila je visoka, snazna, koscata, svetla poput nase Lole. Bila je tu i njena majka.

Lola




Od muzjaka poveli smo u setnju po okolnim brdima Cezar-Cara



i Apaca-Lepog. Prvi je bio sin Karabega, dopadljiv pas skromnije gradje, drugi je bio sin Dingo-Bena, imao je snaznu glavu sa nesto svetlijim ocima, a najveca mana bili su mu hodovi.





Gospodin Sobek pokazao nam je plac na kome je zeleo da podigne nove instalacije za svoje sarplanince. Fotografisali smo i jedno musko stene vrlo jakih sapa, koje je bilo sin Apaca.

   
     Paracin je grad sa nesto preko 20 000 stanovnika, poznat po veoma razvijenoj tekstilnoj industriji i po fabrici lepog stakla. Grad je prijatan i veoma cist, lezi na reci Crnici.


Na putu za Paracin videla se ltipicna vulkanska kupa planine Rtanj. U podnozju ove lepe planine na ciji sam se vrh pela sa planinarima kao studentkinja, nalazi se poznata Soko-Banja. Cesti gost ove banje bio je poznati srpski pisac-komediograf Branislav Nusic.

Tajson

Popodne nas je Gospodin Sobek odveo u obilazak pasa iz njegovog odgoja koji su se nalazili u samom Paracinu. Najpre smo videli jednog sina Perine kuje i Dingo-Bena, koji mi se dopao po impozantnoj glavi.

 


Zatim smo u jednoj basti videli jednog potomka Perine kuje i Ari-Blejka.


Karabeg Bula  
 Na kraju smo obisli Slobodana Arandjelovica, vlasnika Ari-Blejka i tamo napravili par fotografija ovog Sarplaninca koga poznavaoci pamte kao veoma lepog pretstavnika rase. I ovaj pas koji je postao CH Yu, proizvod je odgajivacnice G. Sobeka, roditelji su mu Ston i Beta.


Ispricacu i jednu zanimljivu pricu. Nedaleko od Paracina, odnosno kod Aleksinca, grada poznatog po obliznjim rudnicima uglja, kod lokacije Gornji Adrovac, nalazi se crkva Svete Trojice podignuta na mestu gde je 1876-e godine poginuo u Srpsko-turskim ratovima Pukovnik Nikolaj Nikolajevic Rajevski. Ovaj oficir je Tolstoju posluzio za lik Vronskog u romanu Ana Karenjina, a pod svojim pravim imenom spominje se i u romanu Rat i mir. Po romanu, odmah posle samoubistva Ane Karenjine koja se bacila pod voz zbog ljubavne drame, Vronski, odnosno Rajevski neutesan zbog gubitka voljene zene, krenuo je kao dobrovoljac da pomogne Srbima u ratu sa Turcima. Bio je pod komandom poznatog Generala Cernjajeva. Na fotografiji koja pretstavlja general-stab Cernjajeva, Rajevski (photo N°17) je treci s leva. Rajevski je u Srbiju stigao prvog avgusta, a poginuo vec 20-og, u 36-oj godini zivota. Ruski dobrovoljci bili su najbrojniji medju dobrovoljcima drugih narodnosti, izmedju 3500 i 5000 te 1876-e godine.