LES MONTAGNES SERBES
OD SRPSKIH PLANINA
SA LOLOM U SRBIJI
U aprilu 1990 bili smo sa Lolom u Srbiji. Odlucili smo da je parimo sa Dingo-Benom.
Vec usput, kroz Austriju bilo je zainteresovanih muzjaka koji su isli za
njenim tragom. Medjutim, veterinari na Fakultetu u Beogradu, govorili su
nam na osnovu brisa, da je jos rano. Posle dva-tri dana naisli smo na starijeg,
iskusnijeg asistenta, koji nam je rekao : «vasa kuja je spremna za
parenje danas i jos mozda sutra». Otputovali smo za Veliku Planu istoga
dana. Ben je upario Lolu koja je ocigledno bila spremna i «saglasna»,
ali po Bjelicinoj naredbi morali smo da joj nataknemo korpu i da je cvrsto
drzimo. Dingo-Ben je tada imao 4 godine, bio je u punoj snazi. Visok oko 75 cm, tamno sive boje, odlikovao se specijalno visokim , ponosnim nosenjem glave, narocito kada bi zauzeo «izlozbenu» pozu. Drugo sto je na njemu bilo vrlo dopadljivo, bile su jako krupne kosti nogu i elegantno, lako kretanje. Bio je u stanju da bez zaleta skoci 1,5m. |
Posle
parenja, domacini su nas ugostili. Seli smo na samlice oko salonskog stola,
izvadili su sljivovicu, zatim pivo i sir koji prave Bjelicini roditelji
na planini. Ubrzo je Bjelica uzeo gusle i pevao nam stihove Vladike Petra
Petrovica Njegosa, najveceg crnogorskog pesnika i filozofa svih vremena.
Te gusle Bjelica je napravio sam. Bili smo zadivljeni njegovim talentom
duboresca. Medju mnogobrojnim ornamentima spazili smo portret Njegosa i
pogodite sta jos : glavu Sarplaninca. |
Stariji
sin, Nesa, govori o Sarplanincima sa isto toliko pasije kao i otac. Oni
poznaju sve Sarplanince u Srbiji, njihovo poreklo i njihove rezultate izlozbi.
Prilikom svake nase posete u njihovom dvoristu bio je neki mladi Sarplaninac, neka nova nada. Prethodni put bio je to Surda, a sada se radilo o Panu. Pan je nesto kasnije prodat u Dansku. |
Za
Beograd krenuli smo kasno u noci. Lola je pokisla i bila sva mokra.
Putovali smo nasim kamionetom , koji smo kupili 1981, da bismo dovezli
Dilbasa, ali on je stigao s prijateljima. Bio je to veliki plavo-beli
Iveco. Posle nekih 50 km, motor je poceo da «stuca» i na
kraju smo morali da stanemo na jednoj pumpi i servisnoj stanici. Nazalost,
servis vise nije radio i valjalo je cekati jutro, pa da se vidi u cemu
je stvar. Iz kabine presla sam u kamion, uvila se u cebe, a Lola mi
je onako mokra legla na noge i grejala ih. Noc je bila ocajno hladna,
nacisto smo se smrzli. Posle privremene depanaze stigli smo u Beograd,
ali vozilo je nastavilo da «stuca». |
|
Kod Uce smo videli Musu, drugog muzjaka koga je uzeo posle Arapa. Musa je bio vrlo specijalan. Imao je i dobrih i losih osobina. |
Od pozitivnih, navedimo njegovu pozamasnu visinu, veoma jak kostur, bogatu odlakanost, narocito izrazene zastavice i gace, i dobar stalozeni karakter ; od mana, crvenkastu boju dlake, veoma svetle oci, koje u mojoj knjizi sluze za ilustraciju ove mane i saranasta ledja. Ipak, ove mane nisu sprecile radoznale odgajivace da ga upotrebe za priplod. |
Osim posete Sarplanincima, napravili smo i izlet do crkve-brvnare, Pokajnice. |
Ova gradjevina spada u osacanske gradjevine. Osacani su bili neimari
poreklom iz Bosne, koji su gradili drvene profane i sakralne objekte.
Crkva je podignuta 1818 godine. Ktitor ove crkve bio je niko drugi do
organizator ubistva Karadjordja.
|
Sutradan napravili smo ekskurziju do manastira Manasije, starije ime Resava. |
|
Njegove freske koje pokrivaju 2000 kvadratnih metara spadaju medju najlepse, iako su rad nepoznatih umetnika, a i dosta ostecene. |
One su vrlo srodne onima u Ravanici, Kalenicu i Sisojevcu. Pod od mermera crvene, plave i bele boje, sa velikom centralnom rozetom je medju dva najlepsa u srpskim manastirima. Manastir je imao stratesku ulogu o cemu svedoce utvrdjenja oko crkve. Grad je jedan od najbolje ocuvanih srednjevekovnih utvrdjenja, sastoji se od 12 kula. Prilikom ovog boravka posetili smo i dve izlozbe o kojima ce biti reci u sledecoj epizodi.. |