LES MONTAGNES SERBES

OD SRPSKIH PLANINA

NUMA

Jednom mi je neko rekao da na vasaru u Lijezu ima jedan Sarplaninac, kraj velikog ringespila. Prosetali smo se i zaista nasli lepog, tamnog, krupnog i mirnog Sarplaninca. Dremao je ispod te velike i veoma bucne instalacije. 1996 godine bila sam u nedoumici s kojim psom da parim nasu Seku. Pao mi je napamet i taj pas. Kada je bio vasar, otisla sam ponovo, pronasla ga, porazgovarala sa vlasnikom koji je bio Belgijanac i nagovorila ga da psu snimimo kukove o mom trosku.
Pas je doveden kao stene i prodat sa ostalih nekoliko stenaca od strane Markovica iz Beograda. Sva ta stenad poticala je iz raznih odgajivacnica, uglavnom iz Vojvodine. Ovaj pas bio je proizvod veterinara Filipovica, zvanog Zuce, o kome sam vec govorila u putovanju br. 7, sin Tarzana kod Perakovica i Gee. Ne znam kako je taj Markovic uspevao da udje na velike izlozbe kao sto je briselska, sa tom stenadi, gde ih je prodavao. Pali su kod ljudi koji su mi poznati. Kasnije se pokazalo da svi pate od teske displazije, kod nekih se to jasno prepoznavalo, a neki su odlicno hodali i dobijali CACIB-e na izlozbama.
Bio je to oktobar, kada smo otisli na Veterinarski fakultet da ga snimimo. Tada sam napravila ovih par fotografija Nume, tako se zvao i imao je tada vec 8 godina.




Nazalost, pokazalo se da je i Numa imao displaziju kukova kao i drugi psi koje je ovaj trgovac, a ne odgajivac, doneo i prodao. Oprostila sam se od vlasnika utesivsi ga da pas mozda i nece patiti od displazije, kada je stigao u osmu godinu bez nekih vecih problema i nisam vise odlazila na vasar da ga vidim.