LES MONTAGNES SERBES

OD SRPSKIH PLANINA

ANDY

Krajem 1996 godine G-dja Laarhuis me je obavestila da je jedan Sarplaninac odgojen u Nemackoj bio plasiran u Holandiji, da je vrlo, vrlo lep, vrlo dobar i da lici na naseg Arapa.
Javila sam se vlasnicima i uredila da odemo da ga vidimo. Bila sam jako nezadovoljna kada sam konstatovala da taj pas ima kao bastu prostor kao „maramica“ i jos uredjen, pun zbunja i cveca. Smeo je da se krece samo po poplocanim stazama, nikako da gazi u cvece. Od tada uvek zazirem od holandskih placeva, pa mi se i pored toga desilo da prodam Agata ljudima koji su tvrdili da imaju pristojnu bastu, a posle se ispostavilo da je prostor odredjen za psa veoma ogranicen.
Andy je imao samo boju dlake slicnu Arapu i nista drugo. Imao je dugacak nosnik, zalostan pogled, uopste jednu ruznu glavu; bio je toliko daleko od naseg Arapa, koji je licio na punokrvnog konja arapske rase, ponosan, zivahan, veseo, pun poverenja u ljude a “otrov” za druge pse. Ono sto je sigurno, to je da Andy nije bio nimalo agresivan.




Malo posle nase posete saznala sam da su Andija uspavali, ne secam se vise sta je bio zgresio, da li je nekoga ujeo ili je za njegovu nesrecu lajao i na taj nacin smetao susedima kojih je bilo toliko koliko i semenki u naru. Jadna kreatura, rodjena pod nesrecnom zvezdom!